Nostalgia High

U naslovu ne lažem, ovaj post stvarno nema veze sa ostatkom bloga, pojavio se iznenada, kao produkt trenutne slike koja mi se otvorila pred očima.
Poant je da ne smijete biti drugačiji, nikad nemojte iskakati od okoline, odlučite se za oportunizam, budite dobri, poslušni, radite ono što vam se kaže, pa makar to bilo zadnje što biste napravili da kojim slučajem znate misliti svojom glavom, a što si ni u kojem slučaju nemojte pokušati priuštiti.
Idite u kafiće, gužvajte se u prometu, živite na kredit, jebite se sa kondomom, tu i tamo završite s nekim istog spola, to je danas cool, također se tu i tamo se opijte, da vam odumre ono malo moždanih stanica koje i imaju neko svoje mišljenje, ostatak koristite za rad, zato radite i pridonesite društvenom napretku, budite kotačić bez kojeg sustav ne može funkcionirati, osjećajte se vrijedno svojoj obitelji, prijateljima, kolegama, poznanicima, partnerima, podređenima i nadređenima, otvarajte račune, poduzeća, boce, slavite tuđe uspjehe i zavaravajte se da ste bolja osoba od one koja zapravo jeste, idite na jogu, pilates, masažu, u teretanu, jebite muškarce, žene, djecu, mrtve, životinje...
Ma, jebite se...

Pogreška koju sam napravio vezano uz ovaj film je bila što ga nisam pogledao kad sam bio teenager, nego tek prije nekih pola godine. Mislim da bi u to doba savršeno legao mom buntovnom svjetonazoru i razuzdanom načinu života koji sam u tim godinama živio.
Pozitivna stvar koju sam napravio jest to isto, pogledao sam ga prije pola godine i u meni je probudio onog starog mene punog želje za stvarnošću, zajebancijom, pićem i seksom.
Film je snimljen 1993. godine u ozarčju rastućeg grunge pokreta što je dalo dodatan žig filmu.
Unatoč tome film nije postigao pretjerano velik uspjeh kod kino publike, no u godinama koje slijede je dobio kultan status.
Radnje se, međutim, odvija sredinom 70-ih godina 20. stoljeća u Austinu, Texas, na posljednji dan škole.
Sprema se masovna pijanka u nekakvom parku u Austinu, zabava koja me dobrano potsjetila na neke stare pijanke na splitskom Zvončacu.
Film je dobio ime po pjesmi Led Zeppelina, no u filmu nema njihovih pjesama jer se svi članovi banda nisu usuglasili oko tog.
Bez obzira na to, soundtrack filma je jedan od boljih koji sam ikad čuo, a godinu nakon izlaženja objavljen je i volume II, što i nije tako česta praksa.

Neću sad nabrajati glumce i režisere, u tome je pametniji IMDB , htio sam samo dati svoj osvrt na jedan od mojih omiljenih filmova i preporučiti ga onima koji ga nisu pogledali.

Blog sam otvorio svojim osvrtom na pjesmu, zatim na tv seriju, pa sad, evo, dolazim i do znamenitih osoba.
Vjerujem da je o osobi iz naslova proliveno na litre virtualne i stvarne tinte, pjevali su se hvalospjevi, digli spomenici.
Johan Hendrik Cruijff roden je 1947. godine u znaku bika u amsterdamskoj radnickoj obitelji. Vrlo rano ostao je bez oca, a malo zatim i bez ocuha.
Majka mu je bila zaposlenica na starom Ajaxovu stadionu De Meer i tu pocinje njegova veza sa amsterdamskim klubom.
Ostatk njegove zivotne price ulazi u legendu, osvaja sa Ajaxom tri uzastopna kupa prvaka, vise nacionalnih prvenstava i kupova Nizozemske, prelazi, za rekordnu odstetu, u Barcelonu kojoj donosi titulu nakon 23 godina suse, ulazi sa Nizozemskom reprezentaciojm u finale svjetskog prvenstva gdje bivaju nesretno porazeni od upornih Njemaca nakon sto su ocarali svijet totalnim nogometom.
Niz uspjeha nastavlja i kao trener Ajaxa i Barcelone kojoj je, uz niz od cetiri osvojena prvenstva Spanjolske, donio i prvi naslov pobjednika kupa prvaka.
Trenerskog posla se ostavlja zbog zdravstvenih problema.
Medutim, toliki niz fantasticnih rezultata nije jedini, a ni najvazniji razlog da mu posvetim ovaj post.
Ono sto je genijalno kod ovog covjeka kojeg sam prvi put u akciji vidio tek 25 godina nakon sto se njegova igracka karijera zavrsila jest njegova filozofija igre, stav na terenu i briljantni potezi koji su nailazili kao na traci i izludivali protivnicke obrane.
Po mom misljenju, najveci nogometas svih vremena (bez obzira sto, kao neki, nema privatnog agenta zaduzenog da ga takvim promovira), covjek koji je preporodio nogometnu igru bivajuci vođa jednoj od najboljih reprezentacija svih vremena, cija je jedina nesreca bila da nikad nisu osvojili svjetsko niti europsko prvenstvo.

Nabacivanje suhih podataka o ovom genijalcu shvatite samo kao uvod u ovo što možete vidjeti na youtube linkovima koje ću postaviti ispod, pa sami procijenite koliko sam u pravu kad kažem da je najveći.

Real – Barcelona 0:5, obratite pažnju na Johanov gol .
Fantastični potezi i golovi

Ima na Jubito još dosta o njemu, do svega toga možete doći preko ovih gore linkova.
Uživajte!

Neko vrijeme nisam pisao apsolutno nista, bas mi se nije dalo, ali nitko nije pretjerano navaljivao da to napravim, pa se nisam ni žurio.
Nema veze, doći ću ja do vas već nekako.
Evo, da sad ne odugovlačim puno, bitno da sam se sjetio lozinke, a sutra obećavam (valjda sebi) novi zanimljivi post.
Laka noć!

Vi, koji ste imali srecu odrastati uz ovu seriju, sjetit cete se prve teme svakog utorka u školi.
Prepricavale su se scene i gegovi, usporedivalo se, iznosila misljenja, utisci...
Orginalni humor, urnebesni i jaki, upecatljivi likovi.
Da, to su bili Prijatelji, serija koju su gledali svi.
Kasnije je isao jedan krug repriziranja, pa reprize repriza, onda sam nabavio i svih 238 epizoda na divx-u , svejedno, nikako se ne moze ponoviti onaj orginalni dozivljaj upijanja svake nove epizode, spasavanja tog omrazenog ponedjeljka nakon iscrpljujuceg (ne pretjerujen, mrzim i skolu) dana.
Iz sezone u sezonu sestoro kljucnih glumaca probijali su granice zarade po epizodi, okusavajuci se usput u raznim filmskim ulogama, cijim neuspjesima se nitko nije iznenadio, oni su za sve bili Prijatelji, i u bilo kojem drugom kontekstu gubili su vjerodostojnost, pa tako ni serija Joey (mnogima omiljenog lika iz Prijatelja) nije bila pretjerano uspjesna.
Bila je to prva serija na nasim prostorima prekidana dugim blokovima reklama i najavama dostojnim Holywoodskih blockbustera.
S druge strane, nametala nam je verziju zivota u kojem svi super izgledaju, a ako i ne, to vjesto nadomjestaju spontanim super sarmom, imaju po koju simpaticnu manu i stalnu podrsku okoline.
Ti tridesetogodisnji teenageri davali su nam nadu da cemo biti bas takvi kad jednoga dana odrastemo.

Za pocetak druzenja sa svojim jos uvijek potencijalnim citateljima odabrao sam da kazem nesto vise o meni dragoj, a malo poznatoj pjesmi koja mi je poprilicno prirasla srcu i koja je dosta bliska mom povremenom načinu razmišljanja.
The Six Teens je naslov pjesme glam rock grupe Sweet u kojoj se pjesnik igra rjecima opisujući odnos šest teenagera (six teens) od po 16 (sixteen) godina
Nije slucajna niti slicnost rijeci six sa rjecju sex, sto je ujedno i poanta odnosa likova iz pjesme.
Ujedno tu magiju podebljava vremenom radnje (1968.- sixty-eight), doba djece cvijeca i slobodne ljubavi.
Ovaj naslov odabrao sam kao prvo glazbeno predstavljanje iz jasnih pobuda, zeleci zadrzati teen duh u svoj samo par godina starijem tjelu, probuditi dozu nostalgije za tim lijepim vremenima sa konca sezdesetih godina, a ujedno i za vremenom “kad sam imao 16” (to je sad vec druga pjesma jednog drugog benda o kojoj ce isto biti govora).
Svi smo mi imali, a neki ce tek imati tu slatku šezdeset i osmu, podivljal hormone i zelju za promjenom, nadu u nesto bolje, otvorena srca i prazne novcanike.
Pomalo zaboravljeni dvojac Chinn/Chapman zarobio je taj duh u ovoj sweet rock numeri iz 70-ih godina proslog stoljeca.
Mislim da sam ovim rasvijetlio o cemu cu u svojim postovima govoriti.
Nadam se da cemo se kvalitetno druziti.



The Six Teens
» Sweet
(Chinn/Chapman)
Where were you in sixty-eight
In sixty-eight Julie was Johnnie's date
Two kids growin' together
Livin' each day as if time was slippin' away
Oh, they were just sixteen
And their love a teenage dream
They passed the time, they crossed the line
The line that ran between
Julie and Johnnie now you've made it

But life goes on, you know it ain't easy
You've just gotta be strong
If you're one of the sixteens
And life goes on, you know, you know it ain't easy
You know you'll never go wrong
'Cause you're all part of the sixteens

Suzie and Davey got to make the big time
Maybe they can put it all together
In a show that lasts forever
Oh they would walk the strip at nights
And dream they saw their name in lights
On Desolation boulevard
They'll light the faded light
Suzie and Davey you can make it

But life goes on, you know it ain't easy
You've just gotta be strong
If you're one of the sixteens
And life goes on, you know, you know it ain't easy
You know you'll never go wrong
'Cause you're all part of the sixteens

So where were you in sixty-eight
When Bobby and Billy thought
That sixty eight was out of date
They took the flowers from their hair
And tried to make us all aware
Too bad, too late
So they lived from day to day
And tried to do it all their way
But sixty-eight was sixty-eight
No matter what they say
Bobby and Billy maybe you'll make it one day...
PS
Ne zeleci otezavati prohodnost blogom nisam, niti cu stavlajti glazbene brojeve na blog, ali evo youtube linka za The Six Teens .